Licno sam jednom u zivotu pekao sam od pocetka do kraja, bilo je pre 4-5 godina, kazan sam pozajmio, savete sam primao od komsija i radza je ispala bolja nego sto sam ocekivao. Doduse, ne znam kako sljive mogu da se cuvaju godinu dana. Verovatno mogu, ali ja sam pravio 20-ak dana posle skupljanja, i o tome mogu da kazem rec-dve dok se ne javi neki strucnjak.
Sljive se ubace u plasticne dzakove i ostave na suncu da se sto pre raspadnu 3-4 dana. Posle se prebace u kacu, kaca se poklopi (ali ne da zadihtuje, nego samo poklopac). Musice sluze , koliko znam, da potpomognu vrenje, tako da im ne treba braniti da dodju do sljiva. Posle 20 dana to se pretvori u kashu koja se sipa u kazan. Tiha vatra, tekuca hladna voda dok sve ne ispari, posle se ta rakija ponovo protera kroz kazan, tkzv. prepek. Prvi litar se baca zato sto po sastavu nije alkohol koji moze da se konzumira. Skladisti se u bure koje treba oprati dobro , postoje sredstva za pranje po apotekama.
Setih se sad da sam ubacio i po jednu kasiku sode bikarbone u svaki kazan da rakija ne bi bila kisela. Tako sam cuo i tako uradio.
edit: nadjoh neko veselo uputstvo....
Kod:
Kupljenje šljiva je početna radnja, mlaćenje na najlone pa onda kov(f)ama polako u buriće. Kupljenje šljiva najviše zavisi od vrste i dugo traje. Danima. Zrele šljive opadaju i svaki treći dan se kupe u kace. Na kraju se tresu. Moj prijatelj Vojkan iz okoline Valjeva to radi uz trubače.:)
Ondak ide sabijanje drvenim ašovom tzv. ašoviranje. E onda ko voli malo jaču na bure od 200 litara može 3 kg šećera, ako godina nij ebila sunčana, ako oće prirodnu ondak brez šećera, sem ako nisi iz Trnave tamo na kacu ide do 10 kg šećera pa ko preživi.
U burićima obično stoji do posle Sv. Luke onda počinje pečenje. Po nekima, kom u kacama, ako je otkriven i ako se meša, brže vri,pa se i rakija ranije peče. Medjutim, kom ako je otkriven onda će i da uskisne što je posledica gljivica koje se stvaraju i u dodiru sa vazdhom oksidišu pa je onda ta rakij amalo uskisla. Inače sve ima svoje vreme za previranje anije dobro siliti ništa pa ni kominu.
Kazan prevrtač pripremi se, tj zamese trice za lepljenje kapka na kazan, pročisti lula i sistemkroz tabarku ona se nalije vodom. To je tzv.. razlaganje kazana.
Jedanje dovoljan da prevrne a drugi da spere ili, ako se mnogo ložilo, da očisti zagorelo kako bi za novi kazan bilo sve čisto, pre svakog pečenja temeljno se opreu i tabaraka i lula i pokolpac. Kod pečenja najsloženije je istakanje ostataka, "džibre", iz kazana. Potrebno je bar dvojica veštih i iskusnih. Mnogi nepažljivi se ošure. A ko se ošuri prilikom razalaganja nek batali posao dokje čitav
Sipa se prvi kazan, zalepi, mete lula i loži polako i umereno, drva šaša, šta zapadne.
U međuvremenu se instalira bokvica u koju će da teče rakija i najvažniji deo kazana zvono ili truba kojom se pozdravljaju prolaznici i pozivaju da probaju kad potekne; čisto radi reda jer jebo ti kazan ako ti niko ne svrati.
Uz prvi kazan obično idu i kobasice, al one najmasnije svinjske ljute koje se peku u ložištu dok se ispod ređaju krompiri koje žar iz ložišta zasipa i koji kad se ispeku idu uz sir ili kajmak.
Kad prva rakija zamiriše i potekne obično pukne prangije ili šta slično nek se čuje i ko voli nek izvoli.
Prve litre rakije su najjače (ko otrov) i obično ih zovu "prvenac". Jačina se meri staklenim instrumentom u gradima. Poslednje litre se zovu patoka i sipaju se u naredni kazan. Patoka se koristi i za pranje prozora, a kad je oskudacijo one do 16 gradi se ostavljaju za grejanje tokom zime.
Jačina rakije je različita od kraja do kraja, od domaćina do domaćina. Bosanci peku i piju "brlju" od oko 15 do 16 gradi. Ona je puna metil alkohola. Otrov. Kažu da je najbolja rakija prepečenica jačine od 22 grada. Dok ukrti spaden jedan grad tako da je pitka 20,21 grad najbolja.
U bokvici se vrši gradiranje rakije, tj kolika je trenutna jačina rakije. Trebalo bi opisati grad tu čudnu spravu koja uvek nekako miriše na rakiju
Onda tako ide jedan klot, drugi prepek i tako do kasno u noć. Tu se smenjiju dede, prolaznici, komšije i svak ima svoju teoriju pečenj arakije.
E, onda uveče se razloži kazan, iznese se gunj da se čuvari kazana pokriju i odlazi se na počinak.
Ako si pravi domaćin imaš uvek nekoga ko je prilegao da odmori ili kako se popularno kaže koga je sobalila rakija pa raznestio kopu šaše i prilego. Tako je kazan siguran jer ljuti kerber tako hrče da ti s ečini da čitava divizija čuva kazan. Izjutra ga razbudiš, uvedeš kod šporeta da mu izvče vlagu, ponudiš rakijom zamanituljom koja ga je sinoć opila i tako.
Sretno i ziveli !
Bookmarks